Od Rijeke,
Zagreba, Splita, od Ria, Madrida, Monsumana, Caracasa,
Opatije, Barcelone... Zapravo, od 1962. godine, pa do danas,
Radojka Šverko bez prestanka dokazuje svoj sjajni talent.
Tamno obojeni glas savršene
dikcije stekao je brojne poklonike. Ne samo kod nas.
U dalekome Brazilu i danas,
nakon punih tridesetpet godina, još se velikim poštovanjem
spominje njeno ime i rado izvodi pjesma Svijet je
moj Alfija Kabilja otpjevana s velikim uspjehom
na internacionalnom festivalu u Rio de Janeiru.
A Brazilci su oduvijek znali
cijeniti dvije važne stvari: pjesmu i ljepotu žene!
I temperamentni Španjolci željeli
su da Radojka zauvijek ostane u zemlji pjesme.
Ona je zapravo uvijek bila
fascinantna umjetnica. Prvi pokušaj da stane pred mikrofon
kao profesionalna pjevačica bio je 1967. godine u Rovinju, a
iduće godine već je bila na Melodijama Istre i Kvarnera.
To je bilo posve dostatno za
pristupnicu internacionalnom festivalu Split '69.
Prvi susret sa zahtjevnom
splitskom publikom nije prošao nezapaženo, ali pravi boom
Radojka će doživjeti 1970. godine na tim
istim legendarnim Prokurativama, pjevajući skladbu Esada
Arnautalića Kud plovi ovaj brod.
U drugoj verziji istu pjesmu je
pjevao Sergio Endrigo, tada velika zvijezda talijanske
zabavne glazbe.
I što je onda mogla jedna
relativno nepoznata pjevačica učiniti u takvoj konkurenciji?
Ništa osim pobijediti sebe, "nedostižne" Prokurative i
slavnoga Endriga koji je ostao u sjeni Radojkinog sjajnog
vokala.
Možda je od te pjesme, od tog
uspjeha, zapravo sve i započelo. Teško bi bilo izdvojiti
bilo koji period njena stvaralaštva. Ako su joj sedamdesete
donijele najviše uspjeha i svjetsku slavu, osamdesete su pak
brojnim primjerima potvrdile njen talent. Ali, talent sam po
sebi nije dovoljan.
Bogomdan glas i otkriveni
glumački talent, doveli su riječku pjevačicu iz Buzeta na
kazališne daske na kojima je ostala dugo. Veliki uspjeh je
postigla u rock-operi Karolina Riječka,
autora Ljube Kuntarića.
Radojka Šverko nije uvijek
donosila pravilne odluke koje su joj mogle biti korisne.
Mogla je prihvatiti brojne ponude koje su joj stizale sa
svih strana svijeta. No, ona je izabrala drugi i trnovitiji
put, dokazivanje na domaćem terenu.
A taj domaći teren je surov.
Mogao je jedino prihvatiti činjenicu da posjeduje jedinstven
i neponovljiv glas, ali ne i adekvatno nagraditi tu
posebnost.Ni onda n danas!
U mnoštvu prosječnosti i
pjevačkoga šunda Radojka je postala tek usputni primjer kako
bi trebalo pjevati i raditi na estradi.
Svijet je bio uskraćen za jedan
prelijepi glas, a ovi naši prostori nezasluženo su dobili
svjetsku pjevačicu. Velim nezasluženo jer se toj vrhunskoj
umjetnici još nismo odužili na način kako se to radi u
Europi za kojom toliko čeznemo.
No, to bi mogla biti potka za
jednu drugu priču o pjevačkoj profesiji u kojoj se sve manje
cijeni znanje, a sve više akrobatska gimnastika.
Ipak, glazbeni sladokusci
proteklih nekoliko desetljeća uživaju u njenim sjajnim
izvedbama, od rock-opera, uvijek dragih i rado slušanih
balada, do pjesama posebnoga mediteranskoga ozračja u
kojima kao izvođač jednostavno nema premca. Sjetimo se tek
samo nekih njenih pjesama sa Splitskoga
festivala, od Kud plovi ovaj brod,
Prostrili me zlatnom strilom, Prokurative, Žena -
za koju izvedbu je dobila i Porina.
Radojka pjeva na mnogim
jezicima. Veliki uspjeh postigla je s pjesmom
Don't cry for me Argentina, a njenu izvedbu ovog
klasika mnogi smatraju jednom od najboljih.
No, poseban pjevački opus
posvetila je skladbama s čakavskim stihovima, od
Ča biš sad otel, Va dihe mora, Nisan šla za ten, Bracolet,
pa do nenadmašne izvedbe pjesme
Lanterna koju Radojka potpisuje i kao
suautorica. Lanternu je Šverko
otpjevala za 35. rođendan festivala na Prokurativama, a
zašto su se organizatori tog festivala posljednjih
nekoliko godina odrekli pjevačkih usluga sjajne Riječanke,
najbolji će odgovor dati baš pjesma Lanterna
Mirjane Bobuš. Takvo što, obzirom na stil i kvalitetu bilo
bi stvarno strano tijelo na Splitskom festivalu, koji, eto,
umjesto Mediterana i Dalmacije radije uporno koketira s
isfucanim danceom kao izvorištem dalmatinskoga melosa!
Sva sreća je ipak što je
publika uvijek znala prepoznati njen glas i što je svih ovih
godina podržavala njene vrhunske izvedbe. Ona se nije
povukla pod naletom narodnjaka i estradnog sitneža koji,
mora se priznati, puni i sportske dvorane i nogometne
stadione. Ali, s vremena na vrijeme ipak stigne neki novi CD
Radojke, od svjetskih hitova do nježno sročenog albuma
Va dihe mora...
Prava atrakcija za sve one koji
su je mogli slušati, njeni su koncerti sakralne glazbe. A
sakralna glazba onako kako je promišlja i donosi Radojka
Šverko, ako se izvodi još i u crkvenim prostorima, prava je
svečanost. Božanstvena umjetnica pod okriljem Božjega hrama!
Moglo bi se još puno toga reći i
napisati o Radojki Šverko, koji redak više, koji manje.
Ostavimo za konac da ona ispiše svojom pjesmom još neku od
najsjajnijih stranica hrvatske zabavne glazbe.
Njezin
nedavni veličanstveni povatak na Split daje nam razloga za
nova, uzbudljiva iščekivanja. Jer, hrvatska zabavna glazba u
pravom i umjetničkom smislu još uvijek postoji zaslugom
Radojke i još nekih umjetnika koji nam se možda ne smiješe
svakodnevno s mnogobrojnih naslovnica, ali nam donose radost
svojom pjesmom koja je melem za dušu i uho.
Goran Pelaić
